Kritike i
članci
SADRŽAJ:
6. Dr.Jasna Jovanov: Dragan Jašćur: Svetlosti ravnice :j.jovanov
5. Agora Gallery, NY: Natural Expressions:natExp
4. Art Is Spectrum Magazine, NY:asm
3. Jovan Dunđin:jovD
2. Art Mine, NY, izjava za štampu:ArtM
Građanski
list:GrList
1. Luka Salapura, likovni kritičar:LukSal
6. Dr.Jasna Jovanov DRAGAN JAŠĆUR: SVETLOSTI
RAVNICE
Slikarstvo Dragana
Jašćura teško se može uklopiti u unapred zadate kategorije, ali u sebi
nosi elemente mnogih. Za to je zaslužan pre svega sveobuhvani pristup samom
činu slikanja, koji podrazumeva dugu i temeljnu pripremu u kojoj autor
svojoj temi prilazi sa različitih aspekata, kako bi postigao željeni
rezultat: vizuelni ugođaj. Za ovog autora tema predstavlja nešto što
se samo po sebi podrazumeva. To su prizori kojima je u različitim
etapama života bio svakodnevno okružen. Predeli ravnice koji se prostiru
pod beskrajnim nebom za Dragana Jašćura imaju bezbroj lica. U svakom
od njih slikar traži, tačnije rečeno nalazi, poneki fragment za
sebe, detalj koji korespondira sa njegovom ličnošću. Štaviše,
detalj koji korespondira sa principima vizuelnog izraza Dragana
Jašćura. Upravo zbog toga svaka njegova slika podseća na deo
slagalice koja obrazuje jedinstvenu sliku celovite prirode. Kao što Dragan
Jašćur svoje obraćanje prirodi ostvaruje specifičnim
sredstvima, tako mu i priroda odgovara sopstvenim, posebnim jezikom. Široko
gledano, moglo bi se reći da u toj komunikaciji glavnu ulogu ima jezik
simbola. Priroda ga pruža u izobilju, a na autoru je da odabere one koji
odgovaraju njegovom trenutno raspoloženju i ideji koju želi da sugeriše
posmatraču. Zbog toga u njegovim slikama predela nalazimo prirodu koja
je utišana, u zimsko doba ili u letnjem sumraku, ili prošarana usamljenim
drvećem koje, poput ljudi, traži sebi mesto pod suncem. Vijugavi
poljski putevi odvode pogled u nepoznato, beskonačno, usamljeni
brežuljci uzdižu se u ravnici poput beočuga, još usamljenije kuće
pokazuju da je sve to ipak na kraju formirala ljudska ruka. Ovom poetikom
odsustva Dragan Jašćur teži da naglasi kako je priroda svemoćna,
a čovek tek njen mali deo, često podređen silama višeg reda.
Kada je svoj ciklus nazvao "U raskoraku" svakako je imao na umu
mnoge nedoumice, ali je ova morala biti preovlađujuća.
Činjenicu da priroda ima svoj život, sopstveni prostor, štaviše
volumen koji zaprema u nekom višem smislu, Dragan Jašćur naglašava i
izrazito snažnom fakturom kojom oblikuje svaki detalj u slici. U dugom
usavršavanju sopstvenog pogleda na prirodu, ali bez želje da ponavlja i
imitira njen oblik, autor je u sopstvenoj individualnosti tražio elemente
vizuelnog izraza. Racionalan i u svemu određen, opredeljen da svet
posmatra kroz prizmu zlatnog preseka i matematičkih obrazaca,
Jašćur se opredelo da sliku strpljivo gradi robusnim naslagama
podloge. Boja na njima u većoj meri oblikuje volumene, nego što govori
sama za sebe. Ona štaviše u većoj meri definiše oblike nego što svedoči
o autorskom senzibilitetu Dragana Jašćura. Njegovu ličnu
senzibilnost daleko rečitije iskazuje osvetljenost koja daje
konačan oblik ne samo reljefnim strukturama, već i celokupnim
aranžmanu slike. Mada mu je veoma važno da dočara treperenje svetlosti
nad ravničarskim predelom, ta svetlost ne dolazi iz nekog
određenog izvora, već ona isijava iz samog plavetnila neba,
gotovo da je njen izvor koncentrisan u samoj liniji horizonta, iz koje je
slikar usmerava u željenom pravcu. To je njegov način da simboliku
prirode usaglasi sa sopstvenim simboličkim diskursom. Osvetljenje koje
je diskretno, a ipak poseduje toliku snagu da razgrađuje čak i
lapidarne oblike Jašćurove fakture, predstavlja onaj završni dodir
stvaralačke ruke i vrhunsko sredstvo komunikacije. Utisak više
realnosti koji se tako postiže dolazi iz činjenice da slika iz prirode
ne podrazumeva i njeno imitiranje, da ona nije proizvod klasičnog
mimetičkog postupka u smislu značenja tog pojma u teoriji likovne
umetnosti, već autentičnu interpretaciju atmosfere koja vlada u
prirodnom okruženju, proces kod kojeg neposredna vizuelna sličnost
nije i bezuslovan zahtev. Ipak to nije slikarstvo koje se odriče
realnosti početnog prizora - vizije efemerne prirode, ali slike
Dragana Jašćura ipak poseduju svojevrsnu dimenziju trajnosti,
vanvremenskog koje izmiče običnom, svakodnevnom i podražajnom.
Još uvek u nastajanju, otvoreno za nove puteve, njegovo stvaralaštvo je
prihvatilo tu dimenziju trajnosti kao jedino definitivno i neodvojivo od
lične umetničke poetike. Sa gotovo dve decenije stvaralačkog
rada iza sebe, Dragan Jašćur je tako izgradio sopstveni izraz,
prihvatio njegove čvrste i neotuđive elemente, ali je u svakom
segmentu ostavio i deo prostora za istraživanje, za promene i novine,
otvorena vrata ka nepoznatim prostorima u sopstvenom umu. To je prostor
koji podstiče na stvaranje novih i maštovitih vizura i nove oblike
dijaloga s prirodom, ali i nove oblike dijaloga unutar samog autorovog
stvaralačkog bića, u trenutku kada se nađe u raskoraku.
Dr.Jasna
Jovanov 
:sadrz
5. Natural Expressions
Reception: Thursday,
September 6, 2007 6-8 PM
Exhibition Dates: 9/4/2007 -
9/25/2007
Za srpskog umetnika
Jašćura pejzaž je takođe sredstvo kojim Jašćur izražava beskrajnu
protivrečnost između privremenog ljudskog i večnosti Boga.
Spiitualnost je opipljivo iskustvo na njegovom bogatom slikarskom platnu.
On primenjuje boju u kovitlanju i vrtlogu da bi oživeo bujnu pastoralnu
scenu. Njegova kompozicija služi temi o večnom prisustvu prirodnog kroz
uzajamno dejstvo vertikala i horizontala drveća i uvek prisutnih puteva
koji ih presecaju.
Nametane ljudskog u
prirodi – put između doma ili savršenstva – je moćna tema kako na njegovim
platnima tako i u poetskim naslovima; ovo egzistencijalno razmišljanje je
oslonac njegovog rada na traženju sadašnjosti sa svim njenim
ograničenjima, ali takođe i u večnosti. Pregledajući
Jašćureve slike sagledavamo večnost skrivenu iza sadašnjeg trenutka

4. ArtisSpectrum magazine New York
Srpski umetnik Dragan
Jašćur slika veličanstvene pejzaže koji su prepuni prirodnog,
pastoralnog šarma. Njegov rad se fokusira na seoske kuće, talasanje potoka,
brda I polja oivičena drvećem koja okružuju njegov dom. Jašćurova primena
debelog impasto sloja boje proizvodi senke na prizorima koje stvaraju predivni, organski osećaj
dubine. On poseduje nežnu senzibilnost kada prikazuje –hvata- sunčeve
zrake: oštre crte u prednjem planu pretvaraju se u sfumato u daljini. Jašćur
svoje pejzaže ne vidi samo kao umetnička dela u kojima se uživa već i kao
metafore povezivanja čovecanstva sa
svojim prirodnim, duhovnim korenima. “Pejzaž je samo motiv, osnova, način
izražavanja (sebe) kroz simbole.” Njegov pozitivan stav isijava kroz
njegovu umetnost, u obliku sunčeve svetlosti koja svetluca na listu na
povetarcu. Njegove tople, primamljive boje pozivaju posmatrače da istražuju
dublje, pokraj drveća i polja, preko reka i planina, i dalje, dok ne vide
da nema drugog puta, osim onog koji im leži pod vlastitim nogama. Jašćur
aktivno slika od 1991. godine, izlažući svoje radove na brojnim kolektivnim
izložbama. (Član je umetničkog udruženja Sava Šumanović , i blisko je
povezan s istoimenom galerijom.) Živi i radi u Novom Sadu, u Srbiji.

:sadrz
3. Jovan Dunđin
Ciklus slika Dragana
Jašćura IZLAZAK NA SVETLOST, u ulju i pastelu, predstavlja realno
viđenje predela, sa poetskim oznakama doživljaja i potonje likovne
predstave.
Motivi u kojima se spajaju,
razdvajaju, prepliću i sažimaju bitni sastojci slika – put, raskršće,
drveće, zemlja, voda, nebo – u okviru su skladnih kompozicija i u
produžnici zamišljenog trajanja i nestajanja.
Jaki namazi pretežno mrke
paste i svetlost kao životodajni izvor, na uljanim platnima stvaraju
svojevrsne slikarske visoke reljefe. Pasteli tu ekspresiju smiruju,
rasvetljavaju atmosferu, ali zadržavaju primarni likovni sadržaj i raspored
akcenata.
Kontrasti između utančanih
arabeski i teških zemljanih nabora pojedinim prizorima pridaju izvesne
mitske dimenzije. Pogotovo kada se imaju u vidu razlike između utisaka u
pleneru i njihove „prerade“ u memoriji, odnosno u ateljejskom ili drugom
kamernom prostoru, u kojima dolazi do izražaja još i naknadna imaginacija.
Dragan Jašćur je slikar sa
vibrantnim osećajem u doticaju sa prirodnim okruženjem, ali i sa misaonim
udubljivanjem u preneto na štafelaj, na sto ili u blok. Neposrednost i
transpozicija u sojevrsnoj su harmoniji naročito na uljanim slikama Sami
smo zemlja i ja, Drugo ime za ljubav, Korak do buđenja, Budi se novo seme,
Mnogoruki zaštitnik odbeglih u
snove, te na pastelima Na kraju sveta, Povratak u izgubljeno naselje,
Priča o sejaču.
Jovan Dunđin
:sadrz
2. Art-Mine.com (portfolio)
ARTisSpectrum (magazine)
http://www.agora-gallery.com
Izjava za štampu
Za srpskog umetnika Dragana Jascura , pejzaz je takodje i sredstvo, nacin
kojim Jascur izrazava vecni konflikt ljudske prolaznosti nasuprot Bozijoj
vecnosti. Duhovnost je snazan dozivljaj na Jascurovim bogatim, slikarskim
platnima. On upotrebljava boju ociglednim vrtlozima i kovitlacima kako bi
oziveo svoju viziju bujnih, pastoralnih prizora. Njegova kompozicija
iskazuje njegovu temu prisustva vecnosti u prirodi kroz medjusobno
delovanje vertikalnih i horizontalnih linija drveca i sveprisutnih puteva
koji ih seku. Zalazenje covekovog puta u prirodu – put ka domu ili
savrsenstvu – je snazna tema koja se iznova vraca kako na njegovom platnu
tako i u poeziji naziva njegovih slika. Ovo egzistencijalno razmisljanje
ucvrscuje njegov rad u zahtevima danasnjice , sa svim svojim ogranicenjima,
ali i u vecnom takodje. Posmatrati Jascurove slike znaci opaziti vecnost
sakrivenu iza sadasnjeg trenutka.
:sadrz
Prva samostalna izložba slika Dragana Jašćura do 18.aprila.2006 u
galeriji Prometej (Građanski
list) GrList
NOVO ROĐENJE STVARNOSTI
Postavku pod nazivom Izlazak na
Svetlost čine 24 ulja na platnu i 5 pastela kojima su dodate druge
tehnike i tehnološki postupci, a glavni motiv je pejzaž. Jašćur je do
sada izlagao na mnogobrojim kolektivnim izložbama uglavnom kao član
likovnog kruga „Sava Šumanović„ pri istoimenoj galeriji u Šidu u kome
je do nedavno živeo. “Poseban kuriozitet ove izložbe je da je prati nešto
sasvim novo na ovim prostorima to je elektronski katalog na kompakt disku
koji sadrži autotov kompletan opus od dve stotine dela, sto ulja na platnu
i sto pastela kao i mnoge druge zanimljive podatke. Njegov prateći
sastavni deo je štampani katalog na kome su sva dela izložena na ovoj
izložbi „ rekao je na otvaranju izložbe likovni kritičar i
multimedijalni umetnik Luka Salapura, koji je dizajner elektronskog
kataloga.
Jašćur pripada onoj
grupi slikara kojima je pejzaž kao tema ili motiv „osnovno sredstvo za
materijalizovanje inspirativnih stanja kroz sopstven likovni govor, ali
takođe i onoj grupi slikara koji imaju izražen potrebu da izađu u
prostor“, primećuje Salapura i dodaje da se „u ovom slučaju radi
o primeni izuzetno bogate uljane paste koja se dograđuje i drugim
tehnološkim postupcima“. Primena tog postupka nije nepoznata jer su mu bliski
ekspresionistički postupci ali i neki drugi oblici likovnog
izražavanja. Ono što je bitno kada se govori o delima Dragana Jašćura,
dodaje Salapura, jeste da njegovi likovni postupci i njegova poreba za
slikom „nije ekskluzivna potreba samo i jedino za slikom“, jer je ovde slika
sredstvo, tako da nije čudo da se na svim delima može
pronaći više izražajnih slojeva
– od ekspresivnog do lirskog, od svetovnog do duhovnog, od slikarstva do
poezije, ali i obrnuto. Izlazak na Svetlost biće u Prometeju do
18.aprila.
„Prve skice načinio
sam još 1996, i imam ih u velikom broju jer mi je bilo potrebno mogo
vremena da razradim tehniku visoke uljane paste i razne druge recepte, tako
da sam na slikama radio do pre godinu i po dana – priča za
Građanski list autor izložbe – Izlazak na Svetlost je pojava novog
rođenja stvarnosti, ali s druge strane predstavlja traženje sopstvenog
puta koji oplemenjuje čoveka. Sve je to, na neki način samo neka
vrsta poetskog realizma, igra simbola. Pejzaž je samo povod, samo podloga,
odnosno način zražavanja u sibolima, dok je put koji je na njemu
predstavljen kao životni put vijugav i strm, blatnjav i prljav, širok i
lak, ali češće, kao i u živou, nepredvidiv na horizntu.
Raskršća simbolizuju nedoumice, trenutke odluke i rastanke, ali su tu
drveće, voda, zemlja i nebo, svetlost i boja koji zajedno s naslovima
slika takođe imaju jaku simboliku.
M. Vučković

:sadrz
1. LUKA
SALAPURA – LIKOVNI KRITIČAR – www.artmagazin.info
Luka Salapura, likovni kritičar
Kritika objavljena u
časopisu
LIKOVNI ŽIVOT – hronika o vizuelnim i prostornim komunikacijama br 115-116,
2006.
Pejzaž nije retka tema u slikarstvu bez obzira o kom periodu istorije
umetnosti da se radi.Svakako da je period impresionističkih istraživanja i
eksperimentisanja na relaciji boja –svetlost najpoznatiji i, kao takav,
izvršio je i najviše uticaja na savremene autore. Međutim, kasniji moderni
i postmoderni postupci donose, pored pomenutih, i neka nova i poprilično
drugačija interesovanja autora. Ovde se misli, pre svega, na izlazak u
prostor. Potreba da se slikom izađe u prostor rešavana je na razne načine od
kojih su neki doveli do toga da slika više nije slika (u klasičnom smislu)
već da postane objekat. Samosvojni artefakt poput čardaka "ni na nebu
ni na zemlji".
Dragan Jašćur pripada onoj grupi slikara kojima pejzaž, kao tema ili motiv,
jeste osnovno sredstvo da materijalizuju inspirativna stanja kroz sopstveni
likovni govor ali, takođe, i onim slikarima koji imaju izraženu potrebu da
izađu u prostor. U ovom slučaju radi se o primeni izuzetno bogate uljane
paste koja se dograđuje i drugim tehnološkim postupcima. Primena tog i
takvog postupka nije nepoznata. Ekspresionistički postupci vrlo su bliski
tome kao i neki drugi oblici likovnih istraživanja. Ono što je bitno, kada
se radi o delima Dragana Jašćura, jeste da njegovi likovni postupci i
njegova potreba za slikom nije ekskluzivna potreba samo i jedino za slikom.
Iako, kao artefakt, jeste konačni cilj, ovde je slika sredstvo. Zato i nije
čudno da ćemo u delima skoro celog njegovog dosadašnjeg opusa da
pronađemo više izražajnih slojeva: od ekspresivnog do lirskog, od svetovnog
do duhovnog, od slikarstva do poezije i obrnuto... Koliko je ovo tačno
najbolje ilustruju dva istraživačka procesa: jedan isti motiv izvodi se
dvojako. U pastelu (uz dodatak krede i drugih tehnika u tragovima) i u
tehnici ulja na platnu sa već opisanim postupkom bogate paste. I još nešto,
a vrlo bitno: autor svojim slikama dodeljuje nazive od kojih dobar deo ni
malo nije daleko od poezije. Čak naprotiv. Kada pregledom Jašćurevih
slika zadovoljimo primarno čulo (vid - oko) ubrzo postajemo svesni te
poezije koja nam otvara novu dimenziju doživljaja autora i njegovog dela.
Ta simbioza likovnog i pesničkog iznosi na uvid i jedno čuveno
pitanje: da li je poezija slika koja govori i da li je slikarstvo nema
poezija? Dragan Jašćur nam predstavlja mogućnost potpunog
odgovora.
Luka Salapura,
likovni kritičar
:sadrz